Antun Domazet - Možda sam samo morbidan

Tko bi rekao da samo jedno nejavljanje na telefon
Ili propušteni izlazak može donijeti toliko
Duševnog mira. Spokojne ugode.
Od sad radim na tome da postanem majstor zen-a.
To je moj novi životni poziv koji će me držati barem tjedan dana
Ne prekidajte me.
Meditiram.

Danas sam imao terensku nastavu.

Navečer me nazvao kolega da mi kaže kako im je bilo na istoj
I da se čudi kako to da nisam provirio iz kuće već sedmi dan
A nisam bolestan.

Mislio je fizički, pretpostavljam.

Objasnio sam mu kako imam u kući nekog mladog domaćeg vina
Koje je jako kao rakija
A ne namjeravam ga ostaviti da sazrije jer će se ukiseliti u plastičnim bocama
I da mi je ovih dana srce nabreklo kao limfni čvor sifiličara
Pa istražujem narodnu medicinu mojih predaka
Pijem i pišam
Da me boli sve i da u tome uživam


Nakon toga me više nije gnjavio glupim pitanjima
A ja sam majstorski odradio još jedan formalni small talk
I vratio se članku u novinama

Uglavnom, kažu da po najnovijim znanstvenim spoznajama ipak nisam mizantrop
Kako to na prvu ruku možda izgleda
Već da sam EMOreksičan
Nešto kao anoreskičan, samo s više bogohuljenja

Da demantiram te tvrdnje nastojim biti lirski romantičan

Pišem po prvi put u životu o prirodi
O moru
I sličim sranjima

Ubrzo odustajem, i vraćam se vinu
Možda zbilja imaju pravo ti kurvini sinovi
Sa nekog američkog sveučilišta
Jer počelo je kao

"Sjećaš li se, jedina"

A završilo

"More kiti obale
Utopljenim
Česima"