Goran Vrhunc - Baklava

Trošiš dane
na klupi
sa svojim 
najboljim prijateljem
odanim i u gladi.

Ne prosiš
ne prostačiš
razočaran si u ljude,
oči tvoje
nagledale su se svega.

Ruke nose
i vuku za sobom
neimaštinu, 
više ne slikaju
nemaju kome 
nemaju za koga
umrla je umjetnost
ubijena kultura.

Kažeš
i na tren potoneš:
Seljaci su 
prekopali asfalt
ne osvrću se za tobom,
seljaci su
napustili njive
korovi su sad u gradu.