Adem Garić - Nekada

Nekada se obradujemo tišini
nakon zalupljenih vrata
nekada se psovka kao komentar
zagubi u sobi razbacanih uspomena
i stvari (za)mirišu prošlošću i čežnjom

protutnjaju glavom minuti
što smo ih djelili
kao mačke
što se hvališu nepravaziđenim
preformansom

draga lica nikako da izblijede
pronalazim ih u pjesmama
čame i čekaju da se otvore vrata
inspiracije koja se kao kurva
poigrava mojom nevinošću

nekada je dobro zalupiti vrata
za svijetom izvještačnih
navika
nekada je dobro napraviti branu
pred rijekama kojima smo sapirali mnoge

nekada je dobro uzeti oblik fetusa
i privezati vrpcu za nebo
dojiti noć dok mlazovi sunca
ne razliju se danom

nekada kada smo siti konzervisane
svakodnevice, kao simfonija dođe
škripa zalupljenih vrata
- rekoše mi-
ako hoćeš nešto pametno da saznaš
ispričaj se sam sa sobom