Moje riječi sve mirišu slatko
ko breskve zlatne, ovijene svilom,
kad lahor treperi sa arijom milom
fontane bistre što žubori glatko,
jasna i sjajna, da joj može svatko
osjetiti ritam ritma svoga bilom.
Ljubavi očaran čudestvenom silom
klonuh, Beatriče, o, čudna, vječna gatko,
na sagu bajke što prekinu se kratko,
i usnuh u Ljepoti kao što se sniva
kad plamti srce kao vatra živa,
a na kraju konca tako biva,
u sumraku sivom iznad sivih njiva
zavjesa pada olovna i siva.
No comments:
Post a Comment
Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: