Fridrih Helderlin - Mladost

Dok sam dečak bio
Često me spasio bog
Od vike i šiba ljudi;
Zaklonjen dobro, igrah se tada
S cvećem šumarka,
A lahori nebeski
Igrahu se sa mnom.

Pa kako srce
Bilja razveseljuješ,
Kad ti u susret
Pruža nežne ruke,
Tako si i moje srce obradovo,
Oče Helije! i kao Endimion
Bejah ljubimac tvoj,
Sveta Luno!

O svi vi verni
Ljubezni bozi!
Da ste znali,
Kako vas duša moja ljubljaše!

Istina, tada još ne zvah
Imenom vas, ni vi
Nikad ne nazvaste mene,
Kako se ljudi nazivlju,
Kao da se znaju.

Ipak poznavah vas bolje,
No što sam ikad poznavao ljude,
Razumeh tišinu etera,
Reči čoveka ne razumeh nikad.

Odgojilo me blagoglasje
Šumora u lugu,
A ljubiti naučih
Među cvetovima.

U naručju bogova odrastoh.

No comments:

Post a Comment

Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: