Crni pesniče, dojka
device
te opseda,
žučljivi pesniče, život
vri
i grad gori,
i nebo se rastače u kiši,
tvoje pero grebe u srcu
života.
Šuma, šuma, oči vrve
po namnoženim pinjolima;
olujne kose, pesnici
uzjahuju konje, pse.
Oči besne, jezici prevrću
nebo navrlo u nozdrve
kao mleko dojiljsko i
modro;
obešen sam o vaša usta,
žene, tvrdih srca
sirćetnih.
No comments:
Post a Comment
Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: