Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine
Al’ ipak, sve što dodirne nas dvoje
k’o gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan
mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.
No comments:
Post a Comment
Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: