Nusreta Beranac

Ti pljunu na moju poeziju,
Zgazi moje sveske boje žuči.
Ali ne boli to što oči videše, ili uši čuju,
Već što ne želeh čuti iako glasni behu zvuci.

Ti ubi pesnika što jeca na proleće,
Ili si pesnik bio ti?
Ja znam samo da te reči nisu više moje,
I da ću novi, bezbolniji, jezik izmišljati.

Jezik bez imena,
Jezik koji neću poklanjati.
Tražiću neki jezik bez odlazaka i bez suza,
Tražiću reči kojima se ne može lagati.

No comments:

Post a Comment

Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: