Konflikti
omogućavaju da se revidiraju razne od neadekvatnih grupnih normi. Kao u društvu
u celini, i u grupi, konflikti su ne samo smetnja funkcionisanju postojećeg nego
su i pokretači razvoja i napretka. Niti je svaka solidarnost dobra i korisna,
niti je svaki konflikt rđav i štetan.
Konflikti se
neretko prikazuju kao izuzetna i nenormalna stanja, kao stanja koja su uvek
štetna za grupu i kao odnosi koji ugrožavaju opstanak grupe. Takvo shvatanje o
konfliktima podržavaju i neke od teorijskih koncepcija. Naglašavanje važnosti
redukcije tenzije, svake i odmah, ili težnje za konsonantnošću u svemu i u
potpunosti u biheviorističkim i geštaltističkim učenjima podržava ovu ideju o
apsolutnoj destruktivnosti i o nenormalnosti svakog konflikta. Slično, naglašavanje
značenja principa zadovoljstva ali i važnosti prilagođavanja u psihoanalitičkim
teorijama podržava shvatanje da je svaki konflikt negativna pojava. Suprotno
je tome dijalektičko gledište koje ističe značaj suprotnosti i konflikata za
razvitak i napredak. Ljudi i sami, opravdano navodi Dojč, često svesno i
namerno traže konfliktne situacije. Oni žele teškoće i prepreke koje će,
ulažući napor, savladati i doživljavaju zadovoljstvo u tome. Interes za
sportska nadmetanja, za razne igre u kojima se takmiči, zadovoljstvo u
posmatranju drama ili čitanju druge vrste literarnih dela u kojima se na
umetnički način iznose konflikti i konfliktne situacije, a koje posmatrač i
čitalac mogu da dožive, svedoče o tome da beskonfliktno stanje za čoveka nije
idealno stanje.
No comments:
Post a Comment
Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: