kad
iskoračim iz većeg oblika sebe
koji
prebiva u tebi
po
konturama prazmene
iscrtaju se
ostalobale
(podrazumevani
pojavni oblici cepanja).
sa oštrih
ivica preloma curi,
podmuklo
kidiše i kaplje
suština
nepravde nesavršenosti
tvog
aparata za poimanje
fizike
promenljivih oblika.
gnomon se topi u
tople crne bare
iz kojih
ustaju mali vojnici
(zastrašujuće
slični meni)
zarivaju
vrhove bajoneta
u osnove
strukture prazmene.
rasporene
zgrade drhte i padaju na kolena
glava i
pogleda uprtih ka dole,
naslanjajući
temena u svodove nad ulicama,
klanjajući
se svojim malim
razgraditeljima.
među srčom
pocepanog grada
na
kartonima i poleglim olucima
leđima
posednut sedi
neko,
zubima hrska zrikavce.
čuva ga
lancima vezani
gnu, ceo, kao i uvek.
No comments:
Post a Comment
Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: