U sopstvenom stanu se osjećam
Kao svinja u Teheranu
Kao Golub u Pakistanu,
Ne moram ni da te podsjećam
U stanu sam sasvim sam
Igla grebe ploču, ja je ne čujem
Palim cigaru, natežem flašu
Hoću da se otrujem.
Gledam sliku našu
I hoću da se nasmijem,
Ali ne mogu.
Možda je poklon s neba
Možda baš tako treba,
Ali Ljubav je čudna stvar
I u glavi proizvede kvar
Gledam kroz prozor na ulici ljude
Mašem im, ali me ne vide
Vičem, ali me ne čuju.
Moja je sjenka zgrčena na podu
Spava i sanja,
Dok cipele je miluju
Neću ni da razmišljam
Ti si daleko, kraj tebe je neko
Igra moju ulogu,
I molim se Bogu, molim se vragu
Da te sačuva,
A ja ću da čekam
Da prođu minute,
Sati i dani,
Godine…
Možda je poklon s neba
Možda baš tako treba
Ali Ljubav je čudna stvar
I u glavi proizvede kvar
No comments:
Post a Comment
Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: