Aleksa Šantić - Gospođici

Bjanki Kurinaldi 


Nekada sam i vas na koljenu cupkô,
I donosio vam slatke šećerleme,
I ljubio dugo vaše plavo tjeme,
I čelo, i lice nevino i ljupko.

No dani su prošli k'o rijeka nagla,
K'o trenutni snovi, kao puste varke;
Sad na vašem licu sjaj mladosti žarke,
A na mome jesen i turobna magla.

Ja znam, vaše srce sada vatrom gori,
Moje hladna zima okiva i mori;
Vaše oči sjaju k'o dva neba plava,

A moje su mutne kao magle sinje...
Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava -
Po kosama mojim popanulo inje...

1 comment:

Ana said...

Prelepo :)

Post a Comment

Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: