Jurij Lotman - Struktura umetničkog teksta

Kad krenete u bioskop, u vašoj svesti postoji određeno očekivanje, koje se formira na osnovu spoljnjeg izgleda plakata, imena filmskog studija, prezimena režisera i glavnih glumaca, određivanja žanra, ocena vaših poznanika koji su već gledali film itd. Kad film koji još niste gledali određujete kao „detektivski“, „psihološku dramu“, „komediju“, „film u proizvodnji kijevske filmske kuće Dovženko“, „Felinijev film“, „film u kojem učestvuje Igor Iljinski“, „u kome učestvuje Čarli Čaplin“ i sl., time određujete konture svoga očekivanja, koje ima izvesnu strukturu koja se zasniva na vašem prethodnom umetničkom iskustvu. Prve kadrove prikazivane filmske trake vi doživljavate u odnosu na tu strukturu, i ako se celo delo uklopi u apriorno datu strukturu očekivanja, bioskop napuštate sa osećanjem dubokoga nezadovoljstva. Delo vam nije dalo ništa novo, autorov model sveta se pokazao kao unapred dati kliše. Ali je moguć i drugi slučaj: u određenome trenutku realni tok filma i vaša predstava o onome šta on treba da bude stupaju u konflikt, koji, u suštini, predstavlja rušenje staroga modela sveta, katkad lažnog a katkad jednostavno već poznatog, koji predstavlja već ovladano i u kliše pretvoreno saznanje, - i stvaranje novog, savršenijeg modela stvarnosti. Osobina umetnosti, koju smo u više navrata isticali, da modeluje stvarnost uslovljava da svaki gledalac projektuje kadrove filmske trake ne samo na strukturu svoga umetničkoga iskustva, nego i na strukturu svoga životnoga iskustva.

No comments:

Post a Comment

Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: