Teofil Gotje - Pastel

Volim da vas gledam u okviru kružnom,
lepotice davne sa žutih portreta,
u ruci sa ružom docvalom i tužnom,
kao što priliči cvetu od sto leta.

Hladni zimski vetar, što vam obraz trlja,
sledio je vaše krinove i lale,
i vi sad ste pune samo scnih mrlja,
prljave stojeći kraj puste obale.

Lepotica davnih prođe srećna vlada;
Parabera lepa, Pompadura plava
nepomične stvari u zemlji su sada,
a zajedno s njima i ljubav im spava.


Vi još udišete te bukete cveća,
već zaboravljeni, o portreti stari,
smešeći se tužno, i tuga vas seća
ljubavnika mrtvih i uvelih čari.

No comments:

Post a Comment

Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: