Antonen Arto - Drvo

Ovo drvo i njegovo šuštanje,

tamna šuma zovova,

krikova,

jede mračno srce noći.

Sirće i mleko, nebo, more,

gusta masa nebesa,

sve pospešuje to drhtanje,

skriveno u gustom srcu senke.

Srce koje puca, tvrda zvezda

što se raspolućuje i na nebu pline,

bistro nebo što se cepa

na zvučni zov sunca,

isti zvuk proizvode, isti zvuk proizvode,

kao noć i drvo u središtu vetra.