Robert A. Vrbnjak - Ljubavne zgode čovjeka bez identiteta

     Što sam stariji to sam nezainteresiraniji, pa tako i pišem, isključivo još što i kako mi narede, inertno  i pazeći da nekog ne uvrijedim,  pišem, kako se ono kaže, po direktivi.  Za Praznik rada o hordi nezaposlenih, karanfilima i porcijama graha s kobasicom, za Dan domovinske zahvalnosti o podizanju zastave i časnoj pobjedi u pravednom i obrambenom ratu, za Božić o Djedu Božićnjaku, drvcima i sobovima, za Uskrs o bojanju jaja, mladom luku i hrenu. Pišem, kad ionako nemam što reći i pišem ono što se očekuje, a nešto se uvijek očekuje: jalove diskusije, sukobi crkve i političara, rijeke turista, odnosi sa Slovencima,  poznata i slavna lica, golišave scene i grmljavinsko nevrijeme -  o svemu pišem, ali rijetko što napišem, čuvajući tako svoju guzicu i uredniku fotelju. I umjesto da mi je zahvalan zbog toga, danas je viknuo:

-     Posiloviću, tema je ljubav!

-     Molim? – glumio sam da ga ne čujem.

-     Tema je ljubav! – ponovio je naglasivši da imam vremena do srijede napisati članak, tekst, izvješće o ljubavi. A kad sam se pobunio, jer kako sad o ljubavi,  ljubav je na selu ili gdje već, a osim toga nije navedena u kalendaru državnih i ostalih blagdana koji visi na zidu naše redakcije, dobio je napad, spopalo ga je ono, novinarima dobro znano, takozvano uredničko bjesnilo:

 -    Daj mi molim te reci, gdje ti živiš?! O ljubavi! Za Valentinovo!

-     Ah to... – kucnuo sam se po čelu, pa naravno, u četvrtak je Valentinovo, dan zaljubljenih, sad mi je sve jasno – Da, da!

-     Možeš li to ili ne možeš – pitao je. Jer ako ne mogu on će taj zadatak dodijeliti Kulenoviću, što ipak radije ne bi jer se Kulenović prošli tjedan malo zanio dok je pisao o tome kako treba legalizirati gej brakove i pokrenuo pravu homofobnu kampanju, pa je sad na godišnjem. Dakle, on bi to radije dao meni, ja valjda nisam toliko blesav ni rodno osviješten da ću spominjati lezbijke, gejeve i biseksualce, oni nek se vole, ali ne na stranicama naših novina. Samo nam još  treba da uznemirimo vjernike među onih pet čitatelja koje imamo.

-     Dakle, možeš li to?

-     Naravno - potvrdio sam, na što mi se unio u lice i pitao jesam li kad bio zaljubljen.

-     Jesam – rekoh.

-     E pa onda ti je sve jasno! O tome piši. O ljubavi kao drogi, k'o što pjeva Brian Ferry, ali ne spominji drogu kao Kulenović dok je pisao o legalizaciji marihuane, već upleti ljubav kroz povijest, o tome kako se ta zaljubljenost  ništa ne mijenja; stezanje u grlu, znojenje dlavova i lupanje srca kad ugledaš dragu osobu, isto je od stoljeća sedmog pa do danas, isto se  manifestira kod hrvatskog bića. Razumiješ?

            Klimnuo sam potvrdivši, na što se on vratio u svoju dobro čuvanu fotelju i do daljnjeg se više nije ukazivao.

A kad sam došao kući, nije me baš pretjerano ljubavi dočekalo.  Prazan, hladan stan, komad jučerašnje pizze i hrenovke sa zamalo isteklim rokom trajanja. Pojeo sam na brzinu pa sjeo za računalo. Ovo će biti lako, naivno pomislio, pa krenuo s uvodom: Ljubav je...  I tu stao!  Ljubav je, ljubav je...  ponavljao sam u sebi, pokušavao dokučiti što je ljubav, kursor je blinkao, a ja pušio jednu za drugom tražeći riječi kojima bih mogao dočarati taj davno zaboravljeni osjećaj, gledao čas u ekran, čas u tastaturu, ali uzalud. Novi Wordov dokument  prostirao se kao polje beskonačne bjeline, zjapio tih i prazan s tih sedam pustih slova što su podsjećala na fotografiju grupice pingvina snimljenu iznad južnog pola.  Ljubav je... i nigdje ničega, tek ledom okovano prostranstvo, a ljubavi nigdje na vidiku, osim eventualno pingvinske.

Težu mi zadaću stvarno nije mogao dodijeliti, počeo sam se već nervirati. Zbog čega uopće pisati o ljubavi? Pa svi znaju što je ljubav. Već i djeca u osnovnoj školi to znaju. Uostalom, imaju zdravstveni odgoj, nek' si tamo uče takve stvari. Bolje bi bilo da mi je dao da pišem o pečenoj vratini s lukom, o fiskalizaciji ili o ruskom plinovodu,  barem bi znao o čemu pišem, a ne ovako.

A onda sam se sjetio riječi neponovljive Emily Dickinson: Sve što znamo o ljubavi jest da je ljubav sve!

Tako je! Ljubav je sve!

Biti će to i više nego dobar početak priče.