Nikola Serdar

najgori strah gospodina S 
počinje svoj pohod na oslabljeni um..
ostavljen, napušten, zaboravljen 
u svom svijetu, u mansardi života..
gospodin S konačno shvata..

računica je počela..
oduzima, sabira..godine dijeli..
crta je podvučena ...i muk...
samo par riječi sa usana pusti..
zar ovoliko vrijedi jedan san?

najgori strah gospodina S, 
njegova realnost...njegovi dani..
nevidljive sjenke zidova
usnuli zvuci ulica
gospodine S,..gospodine S...
kao da neko ga doziva...

ne...to nisu moji glasovi..
zatvara oči da pronadje lik
gospodine S, zašto sve to? 
pustite zar neka dogori..
i posljednji gutljaj, neka opije vas 
gospodine S..gospodine S..
NE..nemoguće...to nije moj glas