Nikola Serdar

noć..tiha, mračna, grli grad
a on kao da tek budi se...tišina u njemu nestaje
koračam pustim naseljem, osjećam poglede na sebi
oni prate me...

sreli smo se, evo tu na uglu
gdje nevidljiva granica razdvaja nas
gdje svako svoju pripadnost čuva
sreli smo se tragajući sami za sobom, 
a pronašli smo jedno drugo

čujem ti misli..pogled tvoj probija me
zašto sada nestaješ kaži mi,
udaljavaš se od mene, 
a na licu ti samo blagi osmijeh
i ne znam da li si uopšte i bila stvarna, da li postojiš

nastavljam svoj hod..
i posmatram sjenke od ljudi oko sebe
gledam kako grad i ulica postaju jedno
gledam zlo u svoj svojoj dobroti..
tugu u neizmjernoj sreći..
i sve je tako haotično harmonično
....gdje si nestala....

No comments:

Post a Comment

Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: