Showing posts with label Dalibor Radovanac. Show all posts
Showing posts with label Dalibor Radovanac. Show all posts

Dalibor Radovanac - Nikad više, gospođice


Gurnem vam u usta
iz iskustva
sve elemente jezika plus
kilo eksera, letvice
malo šljunka
Pa širite, kujte, rimujte
Silujte rečenične sklopove,
jašite ledenu krv
nek studen i jeza odozdo biju
Erotične žile
i drogiran jezik, gospođice
s kojeg piše
Nikad,
     nikad više

Dalibor Radovanac - Pogubljeni raj


savršeno sam upoznao
anatomiju paradajza (kao i paradise-a)
kada zarijem klimave čeljusti
u kojima od vlastitih zubi
imam jedino tri šestice
tačno znam
gdje će
i koliko daleko štrcnuti
sjeme paradajza (kao i paradise-a)
kao izbljuvanije najsitnijih svetaca
uz malo vježbe
to
naučio sam primjenjivati
i na svojoj djevojci
kad mi je dosadilo
ubio sam je u nekoj dolini
prepunoj paradajza (kao i paradise-a)
eh, kako je bilo ludo. nakon što je
izdahnula
rekla je – volim te
ona zna zašto
ubio sam je.

Dalibor Radovanac - Repriza


Mudro,
smrznuto oko
crne orhideje
       (na 2 ukrštena komada čelika)
ne pristaje mi noćas,
krv na mojoj koži
nije sa ovog svijeta
zato sam vjerovatno i dalje živ
i šta vrijedi
što ću preživjeti (i nadživjeti) sebe
kad je ljubav na samrti,
bezoblična,
sa dimenzijama groba u koji je stavljena
duboko
koliko to samo ona može
poput igle u podlaktici
ispisati povelju jednom mrtvom vremenu.