Goran Vrhunc - Baklava

Trošiš dane
na klupi
sa svojim 
najboljim prijateljem
odanim i u gladi.

Ne prosiš
ne prostačiš
razočaran si u ljude,
oči tvoje
nagledale su se svega.

Goran Vrhunc - Sara je vo(l)

Gledam
sa svih strana i uglova,
tvoje lice
i više ga ne prepoznajem,
niti poznajem,
nije kao u djedovim
i očevim pričama,
a onda shvatim
da ga nikada nisam ni poznavao,
bio sam previše mlad,
deda mraz,
klikeri,
žmire,
ranjeni golub,
Hi-Men i Donatelo,
istočna tribina stadiona Grbavica
tada bi mi velika
kao što bi mi sada neka
na Camp Nou.

To je ono što znam
i što pamtim,
a danas više ne vidim.
pamtim,
a tebi se jebe za mene.

Goran Vrhunc - 80-ta godišnjica braka

Stolice su klimave,
zaboravio joj je to reći,
ona već dugo ima taj problem
da zaboravlja stvari i riječi,
a on tek odnedavno.

Na frižideru nije bilo bilješke: "Klimave stolice".

Sjeli su
i pali jedno pored drugog,
nikoga nije bilo i nema
da ih podigne: