Nikola Serdar

pokreće te zvuk
koji bojama je nošen
predstavljen tebi
na hiljadu načina
u hiljadu pokreta
zvuk koji riječi mijenja
misterija uopštavanja samoga sebe...

i nakon svih godina
nakon vremena koje je nestajalo
isčezavalo i blijedilo
nakon tragova
još uvijek zvuk te pokreće
još uvijek svaka boja
svaka njena nijansa
stvara priču i čini misao

i što više slušaš
to zvuk tiši je
što više posmatraš
to boja manje je
sve dok ne nestanu
dok ne utihne u posljednjem trzaju
i tada misao svršena je.

Nikola Serdar

noć..tiha, mračna, grli grad
a on kao da tek budi se...tišina u njemu nestaje
koračam pustim naseljem, osjećam poglede na sebi
oni prate me...

sreli smo se, evo tu na uglu
gdje nevidljiva granica razdvaja nas
gdje svako svoju pripadnost čuva
sreli smo se tragajući sami za sobom, 
a pronašli smo jedno drugo

Nikola Serdar

najgori strah gospodina S 
počinje svoj pohod na oslabljeni um..
ostavljen, napušten, zaboravljen 
u svom svijetu, u mansardi života..
gospodin S konačno shvata..

računica je počela..
oduzima, sabira..godine dijeli..
crta je podvučena ...i muk...
samo par riječi sa usana pusti..
zar ovoliko vrijedi jedan san?

Nikola Serdar

rekla je samo , dodji, budi prvi koji me volio
ko me je stvarno shvatio...
budi prvi kome je žao što je platio
rekla je ne trudi se čovijek biti
pusti svijet neka ide svojim putem
zatvori oči i nestaće sve , pridji i osjeti me
ona znala me, a vidjela me nikada nije

rekla je, tiho je sve...
muzika je tužna kada prestaje
možeš stvoriti vječnost, ali ona u trnutku nestaje
rekla je, dozvoliću ti da mi priđeš, da bi otišao prije
ona znala je...ona sve znala je....
znala je da sam preslab da bih ostao,
a da nemam snagu da odem

rekla je, dopusti mi da mrzim što volim,
jer ne mogu da volim što mrzim
rekla je dopusti mi suze,
jer one su mi jedini smijeh
dopusti mi da patim, jer tada ću znati..
ona znala je da čovjek ne mozes biti
ona znala je...ona sve znala je