Jasmina Šušić - Putovanje jedne čudesne djevojčice

Idem i ja! Čekajte me...
Ljeto je...
vrtić ne radi
tata ne postoji
mama puno previše radi
prepuštena si sama sebi
i svojim starim tetkama
koje usporeno
gmižu od kuhinje
do vrta
i natrag
(pričaju ti strašne priče za laku noć)

Jedna se zove Sofija
I tu i tamo
govori esperanto
(to je bio tvoj prvi susret sa stranim jezikom
uživo
Ništa nisi razumjela)
Tetu Sofiju ste od milja zvali
Žofa
što je bila neka češka iskrivljenica
a inače je
uvijek nosila pundžu
i čudno klepetala zubima
(tek si puno godina kasnije saznala da se radi o zubnoj protezi)
Druga
baka Cilka
(zapravo tvoja prabaka)
Cecilija točnije
ispod glasa mumlja na češkom
pogrbljena je i šutljiva...

...sati kapaju niz kazaljke
još uvijek ne znaš pisati
ali zato slažeš riječi
kao od šale
u glavi
na papiru
( a tek ti je pet)
stvaraš svoju izmišljenu abecedu
pretvaraš se da si novinarka
ne znaš što se s tobom točno događa
ne razmišljaš
ne analiziraš
KAO SADA
Ali svaki put
kad se Drugi igraju
u voćnjaku
ti vičeš
Idem i ja! Čekajte i mene…
i trčiš
bezglavo trčiš
zadihana
zadihana
zadihana!

Pa onda jednog dana potrpaš sve barbike u vrećicu
I pokloniš ih jednoj Maji
Koja te puno godina kasnije neće ni pozdravljati na cesti
A s dvadeset i pet već će pod vratom imati dijete
Posao
I kredit za stan

Težak je život na selu
Kažu
Ima u tome istine

Nisi tada znala
Da je dosada
Seoska dosada
I predugi sati
Savršen alat
Za razvijanje mašte
Baš kao i bajke koje ti je mama čitala prije spavanja
ili puštala na kazeti
(puno godina kasnije, odzvanjat će ti
glas Zijaha Sokolovića
iz priče o žabi-princu i bunaru
koji govori: "Daaato obećanje se mora izvršiti")
Baš kao i strašne priče tete Žofe
I sanjala si zmije
Skoro svake noći
I sanjala si da se utapaš
I imala si te zlatne lokne
I baš su te boljele brige za čitav svijet

Osjetila bi bol
Nakratko
Kao kad se upali živac od zuba
Ali onda odustane
Na pola puta
Svaki put kad si izgovarala te male
Riječi
Čekajte me! Idem i ja s vama…

A onda su se dešavali
Praznici
Dvorište se punilo automobilima
Tetke
Stričevi
Bratići
sestrične
Skupljali su se iz svakojakih krajeva
Tetka Ludmila je dolazila iz Novog Sada
Tvoja najdraža tetka
Uvijek si ju dočekivala u zelenoj suknjici
I bijelim sandalama
Jer ti je jednom rekla da izgledaš kao princeza
Ne, nema veze
Što potajno nikada nisi htjela biti princeza
To je u redu
Nisi se zamarala s time
Što druge djevojčlice žele
Ti si zamišljala da letiš
Daleko
Iznad krovova
Da ti stopala ne dotiču tlo
Zamišljala si da si astronaut
Da lebdiš u svemiru
Zamišljala si da putuješ svijetom
Slobodna
Zamišljala si da jašeš najvećeg konja
Kroz one pustinje
Kako ih je mama nazivala
(možda si ipak zericu previše televizije gledala, ne misliš li? ha!)
Zamišljala si da si snažna
I da nikada više
Ne moraš reći
Čekajte me! Idem i ja s vama…

A onda
Nekoliko godina kasnije
Već si bila velika cura
Treći razred
I pas te ugrizao za nogu
Sjećaš se kako si se bojala
Ali ti si hrabra djevojčica
A teta Žofa i baka Cilka odavno su bile mrtve
I Očuh se doselio
I sve se promijenilo
Ali ti si i dalje
U razredu
Na velikom odmoru
Izgovarala te iste riječi
Čekajte me! Idem i ja s vama…

I danas ponekad
Izgovaraš te riječi
Uopće nisi velika cura
Ne pretvaraj se
Ni sav alkohol ovog svijeta
Ni seks
Ni putovanja
Ni stihovi
Ni iskustva ne mogu te otvrdnuti
Ti si ispala naopako dušo
Čudesno naopako jednog ljetnog solisticija
kasno popodne
dok se Mjesec uzdizao stidljivo
nad gradićem
bio je pun
mastan
i okrugao
bio je u strijelčevom sazviježđu
baš kao i tvoje lice

(i nemoj pričati ljudima kako se sjećaš debele medicinske sestre kojoj si ispala u kadi dok te kupala. Nemoj pričati kako se sjećaš boje pločica u kupaonici, mirisa maminog tijela kad ste se napokon susrele nakon poroda /bio je to kao susret dvaju starih prijateljica, nije li?/ Šuti o tome kako se sjećaš trenutka kada si ispala van…to sada nije bitno…) (gledaj u Sada, djevojčice!)

I nema veze
Što baš i nisi imala
Nekog da ga zoveš tata
I da pričaš o njemu
Kao tvoje prijateljice
Sve je u redu
Sada sjedni
Odmori
I pogledaj sve te godine
Prilično smo prepješačile ha?
Od tetkinog tavana koji je postao
Batmanovo skrovište
Preko baršunasto
Plavog pokrivača
Koji je bio njegov plašt...

Mi nosimo taj plašt i dalje
Samo
Nikada više
Ti neće biti potrebno
Da kažeš
Čekajte me!Idem ja idem s vama…
Sada te slijedi (m) u stopu
I nikada (mi) više nećeš uzmaći
Živjela djevojčice
volim te svim svojim
iskasapljenim
već pomalo
poludjelim srcem