Anton Gustav Matoš - Jesenje veče


Olovne i teške snove snivaju
oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
kućice i toranj; sunce u ranama
mre i motri kako mrke bivaju
vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
tek se slute ceste, dok ne utonu
u daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
šapće o životu mrakom gluhijem,
kao da je samac usred svemira.

2 comments:

Anonymous said...

mozete li mi objasniti kakvo je drvo jablan i zasto se pjesnik sa njim poistovjecuje

Time Economist said...

Jablan je visoko drvo uske krošnje od tankih grana.
Simbol je pre svega gordosti, zatim usamljenosti i snage. U narodnoj usmenoj književnosti jeste simbol muške snage (na samom drvetu se nalaze isključivo muški cvetovi).

Post a Comment

Ukoliko želite nešto da podelite sa drugima, ostavite komentar: