Adem Garić - Ne postoji

Ne postoji pomirenje između krajnosti
niti mostovi koji bi mogli povezati
raličitost naših profila, sve dok ne shvatimo
da na šutnju treba odgovoriti jedino šutnjom
na riječ, isto tako, ili dodirom, osmijehom,
poljupcem, nekim gestom spriječiti sukob
banalnosti što pravi razvalinu između nas
jer poenta je prekrivena prividom koga samo
sami načinili od laži

Ne razumijemo hudi da strah nije ništa drugo
doli nespremnost na neželjena iznenađenja
koja potajno priželjkujemo
(unaprijed su režirani događaji koji neće dočekati epilog
jer ga nema i ne može biti,)
Toliko puta sam rekao sebi, biti iskren, to je vrhunac
ljudskosti.
Česlav Miloš je bio iskren, zato i jeste najbolji.
Mi smo tek privid, sami sebe smo izmaštali.
Trebali bismo imati ogledalca u džepu, kao nekad češalj
što su nosili, pa da svaki put kada privatizujemo
riječi, djela, drugih ljudi i naroda, kada sebi dajemo zapravo
da naša vizija Boga je jedino ispravna, kad između tebe i mene
stoji kao Kiklop tvoje i moje Ja, plazeći jezičinu
na svaki neželjeni komentar
podsjetimo se da nismo ništa vredniji od onoga preko puta
što bojažljivo posmatra držeći ruku na satu
i čekajući slijedeći potez. Pijunima se provjeravaju
slabosti, lovcima traži prolaz, topovi nanose teže povrede
itd itd. Kraljica se može žrtvovati, ali kralj se pomno čuva.
Samo, dokle tako, pitam vas, dokle čitati scenario
koji nije namjenjen tvojoj ulozi.
Da sam kojim slučajem živio prije jednog stoljeća ili više
niko za mene ne bi ni čuo, niti bih ikad pomislio o Vertikalnom sebi
(iz razloga jer se pročulo, kao kad se pročuje miris ili smrad)
bio bih miran, imao možda komadić zemlje koju bih obrađivao
ne bih znao za intrige i podvale, niti bih poznavao pojmove
kao pedofil,terorist, fundamentalist, konzervativac, protestant
ne bi me interesovao ni vjerski poglavar (čast časnoj tituli)
niti bih se uzrujavao na trend on line muslimana (vjernika)
niti bih nastojao pogrešnim ljudima, u pogrešno vrijeme
da pokažem kako stvari samnom stoje, ko sam i od čega sam
da razastrem DNK duše i srca na papir. Ne znam, i ovo pisanje
može biti stranputica, ako ga čitaju pogrešni,
ovo nije za one koji misle uvijek da su upravu.
Upravu su samo oni što misle da su uvijek ukrivu,
a pri tome ne odustaju od traganja nikada.